Kako je ekipa Vinodola došla sa samo 6 igrača (5+1) dalo se naslutiti o kakvoj će se prezentaciji rukometne igre nakon utakmice pričati. Jako neozbiljna, nonšalantna i sramotna igra s naše strane mogla se gledati u SD "ROBERT BARBIĆ BELI" u Senju i tako je bilo cijelo prvo poluvrijeme koje je završilo našim vodstvom (14:17). Bilo je tu svega samo ne bilo kakve ozbiljnosti. Domaćini s igračem manje igraju cijelo prvo poluvrijeme, ako ne i sa dva kada bi netko zaslužio isključenje, a uredno su postizali golove pored naše nepokretne i nezainteresirane obrane. Ista ta neozbiljnost i pristup "lako ćemo" odražavala se i na napad u kojem je rijetko mogao biti viđen izrađeni višak za krilo pa ostalo ne moram ni pisati.

Pred kraj prvog poluvremena ozlijedilo se jedan igrač Vinodola te je većinu drugoga dijela stajao na pivotu, naš trener je obavio nekoliko promjena koje su utjecale na način igre i stvari su u "tren oka" došle na svoje te radimo seriju 15:3 (ukupno 27:8 u drugom dijelu) i odlazimo na +15 kada se 10-ak minuta prije kraja jedva čekalo da utakmica završi.
Bila je ovo prilika za mlađe igrače i one koji su manje igrali tijekom ove sezone no po mom sudu nisu je iskoristili niti se iskazali.

U našim redovima su se svi igrači upisali u lisu strijelaca a najefikasniji su bili Pavelić sa 9, Jelić i Antić sa po 7, te Pleša sa 5 postignutih golova, dok je golman Brkljačić imao 15-ak obrana.
Kod domaćina se istakao Tot sa 9 pogodaka, te golman Čimić sa nekoliko lijepih obrana.