U subotu, 19. rujna 2026. godine, u Gospiću je održan 6. memorijalni turnir „Joso Starčević – Ćele“. I ovogodišnje izdanje okupilo je brojne mlade rukometašice i rukometaše, njihove trenere, roditelje i ljubitelje rukometa te još jednom spojilo sportsko natjecanje, druženje i njegovanje klupske tradicije.
I ove godine memorijal je započeo tradicionalnim odlaskom na groblje, gdje su članovi kluba odali počast i prisjetili se čovjeka koji je svojim radom i ljubavlju prema rukometu ostavio neizbrisiv trag u našem klubu. Taj trenutak sjećanja svake godine podsjeti nas na vrijednosti i tradiciju koje želimo čuvati i prenositi na nove generacije.
Nakon toga uslijedio je sportski dio programa u Gradskoj sportskoj dvorani u Gospiću. Ovogodišnji turnir obuhvatio je utakmice djevojčica U18 i U14, dječaka U15 te seniorski susret, a tijekom dana odigrano je ukupno sedam utakmica.
Program su otvorile djevojčice U18 koje su snage odmjerile sa ŽRK Zadar. Gospićanke su od početka susreta preuzele inicijativu te na poluvremenu imale prednost 20:10. U nastavku su nastavile u istom ritmu i na kraju upisale uvjerljivu pobjedu rezultatom 35:23.
Uslijedio je susret dječaka U15 protiv RK Zadar 1954. Nakon prvih 30 minuta gosti su imali prednost 13:8, a do kraja susreta uspjeli su sačuvati prednost i slaviti rezultatom 23:19. Isti protivnici ponovno su se susreli u poslijepodnevnom dijelu programa, kada je Zadar 1954 bio uspješniji rezultatom 26:10.
U kategoriji djevojčica U14 odigrana su tri susreta. ŽRK Cazin i ŽRK Ogulin odigrali su vrlo neizvjestan susret koji je završen pobjedom Ogulina 11:10. Domaće djevojčice potom su uvjerljivo slavile protiv Ogulina rezultatom 30:7, dok su u posljednjem susretu U14 kategorije bile uspješnije od ŽRK Cazin rezultatom 17:11.
Memorijalni turnir zaključen je seniorskim susretom između RK Gospić i RK Pakrac. Nakon prvog poluvremena gosti su imali prednost 18:15, a u nastavku su uspjeli zadržati prednost i susret završiti pobjedom 35:31. Za domaću momčad utakmica je bila još jedna dobra provjera i prilika za odmjeravanje snaga u kvalitetnom susretu.
Ovogodišnje izdanje memorijala još je jednom pokazalo koliko ovakva okupljanja znače klubu i rukometnoj zajednici. Kroz cijeli dan dvoranom su se izmjenjivale različite generacije, a sport, druženje i zajedništvo još su jednom bili u prvom planu. Upravo kroz ovakve susrete tradicija kluba nastavlja se prenositi na nove generacije.
REZULTATI
DJEVOJČICE U18
RK GOSPIĆ – ŽRK ZADAR 35:23
DJEČACI U15
RK GOSPIĆ – RK ZADAR 1954 19:23
RK ZADAR 1954 – RK GOSPIĆ 26:10
DJEVOJČICE U14
ŽRK CAZIN – ŽRK OGULIN 10:11
RK GOSPIĆ – RK OGULIN 30:7
ŽRK CAZIN – RK GOSPIĆ 11:17
SENIORI
RK GOSPIĆ – RK PAKRAC 31:35 (15:18)
JOSO STARČEVIĆ – ĆELE
Joso Starčević, od milja zvan Ćele, živio je rukomet cijeli svoj život, a rezultat njegove ljubavi je i Rukometni klub “Gospić” u čijem je osnivanju sudjelovao zajedno s brojnim Gospićanima i rukometašima još davne 1970. godine. To je godina kada se spominje prvo djelovanje Rukometnog kluba “Gospić” u okviru rada Sportskog društva Gospić koje je navedene godine i osnovano, dok su se rukometna natjecanja ekipa srednje škole održavala i ranije.
U više od 50 godina sudjelovanja u odgojno – obrazovnom radu kao kineziolog u prosvjeti i trener u klubu odgojio je izuzetno veliki broj generacija, a važnost njegovog lika i djela može se spoznati u razgovoru sa žiteljima Gospića, bilo najstarije, srednje ili mlade životne dobi. Njegova dobrota, energija, poštivanje okoline i velika mudrost okupljala je sve generacije Gospićana koje su ga kao takvoga i prepoznali, cijenili ga i poštivali do njegovog posljednjeg daha.
Rukometni klub “Gospić”, svi bivši, sadašnji i budući članovi jesu i mogu biti ponosni što su imali čast da se u Gospiću našao jedan takav entuzijast i rukometni zaljubljenik, jedna takva veličina čija je ostavština zadužila društvo Gospića i na čijoj će se ostavštini gospićka mladost i budućnost još godinama odgajati i usmjeravati u kvalitetne ljude, sportaše i rukometaše.
Treneru, rukometni i životni učitelju, s punom odgovornosti uzimamo si za pravo u ime svih Vaših igrača i rukometnih suradnika i nas samih, zahvaliti se što smo imali čast živjeti s Vama u ovom gradu čije ste bili srce i duša, što smo imali čast upijati svaku Vašu primjedbu, učiti i napredovati iz svake Vaše pohvale, što ste sudjelovali u našem odgoju i što ste bili dio našeg životnog odrastanja.