Prenosimo jednu vijest sa Hrvatskog rukometnog portala.
PROČITAJTE!!!
U čemu je uopće smisao radnji koje se svode na izlazak na rukometni teren i nazočnosti na njemu 60 minuta, ako je najvanije čekati sirenu koja označava kraj boravljenja na terenu uz najveću brigu da nisi najgori sudionik te igre, te da to obavi na način koji neće izazvati pretjerani umor ili, ne daj Boe, povredu? Ili,u jo boljem slučaju, ako si sretnik pa te trener zamjeni sa nekom drugom osobom iz zapisnika, odnosno popisa prijavljenih, a jo se to sve događa na gostujućem terenu, u nekom drugom gradu pa moe novinarima ili, ako to nekog iz uprave kluba zanima, objasniti gledajući ih u oči, kako je to rezulat domaćinskog suđenja a i suparnik je imao veliki motiv koji je bio svesrdno podravan ponaanjem domaćina, publike i sl. E, da, pa imali smo i dobrih akcija i dionica ali…ma, ispravit ćemo tu u sljedećem kolu, na domaćem terenu, pred upravom i, dodue, malobrojnom publikom (sram ih bilo to ne dolaze i ne navijaju bučno i iz srca!). SUPER!!! Plaću dobivam zato to dolazim na posao, a ako netko hoće da i radim, to se mora posebno platiti. I, da se ne zaboravi, molim vas, na pravo na godinji odmor, boićnicu, uskrsnicu, skraćeno radno vrijeme uoči blagdana. Joj, to je bilo lijepo u onom socijalističkom samoupravljanju kada je za sve zaposlene uvijek bilo novca za nas radnike!!!
I, sada dođe neko drugo vrijeme, nekakva tranzicija, trino ponaanje, vrednovanje po učinku i osposobljenosti za posao koji obavlja, nekakvi (kad se radi o sportu) kriteriji kod financiranja klubova, pa se jo i trai permanentno samoobrazovanje, tečajevi,seminari, pa za skoro sve mora naći i ljude koje zovu sponzori a koji trebaju dati dio SVOGA novca a mora ih moliti ili uvjeravati da će taj novac biti potroen na neko opće dobro!?
Pa,kuda sve to vodi??? I zamislite ako vas jo osobe imenovane od ljudi iz saveza stave na spisak neke od dravnih selekcija pa morate na vikend(!!!) pripreme, ljetne (u pola ljeta???!!!) pripreme za EP ili SP, pa pripreme ili natjecanje u vrijeme Uskrnjih, Boićnih ili Novogodinjih blagdana, pa se jo i povrijedite (ne treba zazivati vraga ali…).A nitko da se ozbiljno zamisli nad činjenicom da se jo u sezoni igra oko 30 ili 35 prvenstvenih i kup utakmica (to je previe,previe je!)!
Jasno je da jasnije ne moe biti da se takve gluposti ne prakticiraju kod nas niti u primisli, te da svi oni koji misle drugačije vjerojatno imaju na umu moda ekscese ograničenog dometa i značaja te da to mogu biti samo virusi koji se vrlo lako izoliraju i onesposobe i to na vrlo malom području, bez karantene i sanacije. Zato, igrajte i dalje, grizite do iznemoglosti kako to sportaima i dolikuje i dokazujte i dalje da vam nije svejedno izgubite li ili pobjedite sa 10 ili vie ili manje golova razlike!!! Pa ni u odbojci nije jednako vrednovan rezulta od 3:0, 3:1 ili 3:2 u setovima???!!!
A rezultati i nastupi u dravnim selekcijama? Svetinja i dalje!!! Nema zasićenosti, čuvanja od povreda zbog dobrih ugovora u (nekim) klubovima, alibija u izbornicima, trenerima, uvjetima, medijima i ostalim neprijateljima rukometa!!!
Autor: Tihomir Salajić