U 2. kolu II HRL zapad smo na domaćem terenu ugostili ekipu Senja i pred oko 250 gledatelja pokazali dva različita lica.
Ozljede su “poharale” našu ekipu, pa tako u sastavu nije bilo Tomislava Sabljaka, dok je na klupi bio ozlijeđeni Marin Čović. Par minuta dobili su rekovalescenti Ivan Blašković i Ivan Sabljak, dok se u samom početku utakmice ozlijedio i Marko Šimić. U sastavu nije bilo Marka Brkljačića (privatne obveze), dok se ekipi zbog poslovnih obveza u 15. minuti utakmice priključio Igor Radaković.
Unatoč svim navedenim nedaćama uspjeli smo se othrvati početnoj nesigurnosti i zaostatku 1:3, te doći do vodstva 4:3. Malo po malo na krilima raspoloženog Kolačevića na golu, te golovima Jelića, Brajkovića i Pavelića u završnici prvog poluvremena povećavamo vodstvo na 15:10, no protivnici pogotcima Katulića u 29. minuti i Sukurice sa zvukom sirene smanjuju na 15:12.
U drugo poluvrijeme se ulazi u istom ritmu, održavamo vodstvo od 3 do 4 pogotka prednosti (17:13, 18:14, 19:15, 20:16, 21:17, 22:18). U 44. minuti utakmice dolazi do, za utakmicu, ključnih događaja. Ne uspijevamo realizirati napad, ekipa Senja polukontrom pokušava do brzog pogotka, no Udiljak presjeca loptu, dodaje Paveliću koji sa 6 metara pogađa prečku, novi pokušaj Senja za polukontrom izazvao je izravni crveni karton Antića koji je s boka startao na Krajcara (iz prekršaja postiže pogodak). Uspjela je naša ekipa pogotcima Brajkovića i Radakovića prebroditi trenutke s igračem manje i do 50. minute utakmice zadržati prednost od 2 pogotka razlike (24:22, 26:24). U posljednjih 10 minuta uslijedio je neobjašnjiv pad naše ekipe koju ekipa Senja iskorištava i radi seriju 10:3, te dolazi do prva 2 boda u ovoj sezoni. Najefikasniji su u našim redovima bili Ivan Jelić s 9, Ivan Brajković sa 6 i Mate Pavelić s 5 pogodaka, dok je na golu s 15-ak obrana bio Martin Kolačević.
Pad ekipe u posljednjim trenucima utakmica 1. i 2. kola u Rijeci protiv Trsata i sada u Gospiću protiv Senja koštao nas je možda i 4 boda, te stopostonog učinka na početku sezone. Na treneru i igračima je da nastave s treninzima na najbolji mogući način, a rezultati će doći.
Mala je granica između uspjeha i neuspjeha, no ono što smo vidjeli na trbinama tijekom subotnje utakmice čini ponosnima sve igrače seniorske ekipe i cijeli naš klub. Oko 250 gledatelja okupilo i s nama glasno i motivirano proživljavalo sve lijepe i teške trenutke od prve do posljednje minute utakmice. To je ono što nas čini jakima i to je razlog zašto često spominjemo našu rukometnu obitelj. Hvala svima na podršci, ali moramo se strpiti još godinu do dvije dana kako bi dočekali stasanje našeg podmlatka.