Trener bi bio ponosan!
Prvo izdanje memorijala “Joso Starčević – Ćele” održano je u subotu, 21. kolovoza 2021. godine, te je na jedan lijep i dostojanstven način obilježena smrt našeg bivšeg trenera i jednog od osnivača Rukometnog kluba “Gospić”.
Dan je započeo jutarnjim polaganjem vijenca na glavni križ gospićkog groblja. Uprava kluba, seniori, svi treneri kluba, te obitelj pokojnog nam trenera napravili su jednu veoma lijepu sliku na koju bi malo tko ostao ravnodušan.
Polaganju vijenca uslijedilo je paljenje svijeća, molitva i kratki ali emotivni govori sadašnjeg predsjednika Tomislava Rukavine, te bivših vođa kluba Mile Fajdića i Marte Grgurić.
Rukometni turnir u sklopu priprema za sezonu 2021./2022. okupio je četiri veoma kvalitetne ekipe:
– RK Bjelovar – Premijer liga
– RK Umag – Premijer liga
– RK Ribola Kaštela – 1. HRL jug
– RK Gospić – 1. HRL jug
Prvi su na parket stupili RK Bjelovar i RK Ribola Kaštela s početkom u 11, dok je u svojoj premijeri na domaćem terenu kao prvoligaš ekipa Gospića u 12,30 sati igrala protiv RK Umag.
Bilo je zanimljivo gledati Gospić kako kao novopečeni član 1. HRL jug veoma solidno, a na trenutke i odlično parira ekipi Umaga. Nakon zaostatka od 6 pogodaka razlike domaći trener Pavelić je u posljednjih 10 minuta utakmice priliku dao mlađim igračima koji nisu uspjeli pratiti ritam utakmice.
Pomalo i očekivano finalne parove tvorile su ekipe Bjelovara i Umaga, dok su se za 3. mjesto borili RK Ribola Kaštela i RK Gospić.
Između dvije polufinalne utakmice uslijedilo je otvaranje turnira na kojem se svima nazočnima obratio predsjednik Tomislav Rukavina nakon čega je uslijedila kratka međusobna rukometna utakmica dječaka rođenih 2006.-2009. godišta.
Ekipa Gospića je u borbi za 3. mjesto unatoč još jednoj odličnoj predstavi ostvarila poraz od 6 pogodaka razlike protiv RK Ribola Kaštela, ekipe koja je najavila borbu za ulazak u Premijer ligu, dok se u finalnoj utakmici Bjelovar pokazao kao daleko najspremnija i najkvalitetnija ekipa turnira i zasluženo osvojila 1. mjesto.
Posebno upečatljiva bila je dodjela ekipnih i indvidualnih nagrada najboljim ekipama te igraču, golmanu i strijelcu turnira koja je, prema uobičajenom protokolu memorijalnih turnira, odradila obitelj našega bivšega trenera.
Kako i priliči, uslijedila je zajednička večera svih ekipa sudionika turnira te kratko druženje uz želje da se vidimo i iduće godine.
Bio je ovo svojevrstan praznik rukometa u čast ocu rukometa u Gospiću, a za putpuni učitak nedostajali su gledatelji (epidemiološke mjere).
Ovim putem se zahvaljujemo na dolasku posebnom gostu Tomislavu Grahovcu, predsjedniku Hrvatskog rukometnog saveza, te svim ekipama koje su velikodušno prihvatile naš poziv i uveličale ovaj, za nas, poseban turnir.
Zahvaljujemo svim ljudima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju turnira, obitelji pokojnika na susretljivosti i pristanku da se ovaj turnir održi u svom prvom od, uvjereni smo, brojnih izdanja u godinama koje slijede.
NAGRAĐENI
1. RK BJELOVAR
2. RK UMAG
3. RK RIBOLA KAŠTELA
4. RK GOSPIĆ
NAJBOLJI IGRAČ: Mateo Lukačec (RK Bjelovar)
NAJBOLJI GOLMAN: Tomislav Olić (RK Ribola Kaštela)
NAJBOLJI STRIJELAC: Šime Markić (RK Gospić) – 20 pogodaka
REZULTATI
POLUFINALA
RK BJELOVAR – RK RIBOLA KAŠTELA 25:18 (11:7)
RK GOSPIĆ – RK UMAG 25:37 (14:18) – Markić (11), Antić (4), Dželalija (2), Petrović (2), Matulović (2), Seferagić (1), Maras (1), Udiljak (1), Kovačević (1)
ZA 3. MJESTO
RK RIBOLA KAŠTELA – RK GOSPIĆ 30:24 (13:13) – Markić (9), Jelić (4), Bilić (4), Dželalija (3), Seferagić (1), Antić (1), Petrović (1), Udiljak (1)
FINALE
RK BJELOVAR – RK UMAG 30:26 (13:13)
JOSO STARČEVIĆ – ĆELE
U četvrtak, 12. studenog 2020. godine, je u 77. godini života preminuo jedan od osnivača našega kluba, osoba koja je što kroz funkciju igrača, trenera, tajnika i organizatora cijeli svoj život posvetila rukometu i Rukometnom klubu “Gospić”, gospodin Joso Starčević.
Joso Starčević, od milja zvan Ćele, živio je rukomet cijeli svoj život, a posljedica njegove ljubavi je i Rukometni klub “Gospić” u čijem je osnivanju sudjelovao zajedno s brojnim Gospićanima i rukometašima još davne 1970. godine. To je godina kada se spominje prvo djelovanje Rukometnog kluba “Gospić” u sklopu rada Sportskog društva Gospić koje je navedene godine i osnovano, dok su se rukometna natjecanja ekipa srednje škole održavala i ranije.
U više od 50 godina sudjelovanja u odgojno – obrazovnom radu kao kineziolog u prosvjeti i trener u klubu odgojio je izuzetno veliki broj generacija, a važnost njegovog lika i djela može se spoznati u razgovoru sa žiteljima Gospića, bilo najstarije, srednje ili mlade životne dobi. Njegova dobrota, energija, poštivanje okoline i velika mudrost okupljala je sve generacije Gospićana koje su ga kao takvoga i prepoznali, cijenili ga i poštivali do njegovog posljednjeg daha.
Rukometni klub “Gospić”, svi bivši, sadašnji i budući članovi jesu i mogu biti ponosni što su imali čast da se u Gospiću našao jedan takav entuzijast i rukometni zaljubljenik, jedna takva veličina čija je ostavština zadužila društvo Gospića i na čijoj će se ostavštini gospićka mladost i budućnost još godinama odgajati i usmjeravati u kvalitetne ljude, sportaše i rukometaše.
Treneru, rukometni i životni učitelju, s punom odgovornosti uzimamo si za pravo u ime svih Vaših igrača i rukometnih suradnika i nas samih, zahvaliti se što smo imali čast živjeti s Vama u ovom gradu čije ste bili srce i duša, što smo imali čast upijati svaku Vašu primjedbu, učiti i napredovati iz svake Vaše pohvale, što ste sudjelovali u našem odgoju i što ste bili dio našeg životnog odrastanja.
Treneru naš, nikada zbogom, samo doviđenja!!!