 |
U Hrvatskoj se rađa novi sport – obaranje ruke, a u ovoj priči predstavit ćemo diva iz Like koji je, po desnici, trenutno najjači Hrvat. Poznavajući snagu duha sportskog nadmetanja u naoj zemlji, uskoro mu neće biti lako obraniti titulu. Izvor: net.hr |
Uz to je i tajnik Prvog armwrestling klub Arktos, koji je ponos Gospića.
“Ovim sportom bavim se kao hobijem već dugi niz godina, praktički od djetinjstva se nateem s bratom, a klub smo osnovali 2008. godine. Od tada smo odrali pet turnira, a ja u svojoj kategoriji preko 110 kilograma imam sve pobjede. 2009. godine je osnovan i Hrvatski savez za obaranje ruke, a ovaj sport postaje sve popularniji”.
“Ne bih ja jo govorio da sam najjači jer već ovoga vikenda u Senju me čeka dosad najtei obračun. Bit će tu po prvi puta nekoliko natjecatelja s kojima bi moglo biti teko. Dosad smo uglavnom na turnirima pobjeđivali moj brat Sebastian i ja”, ispričao nam je mladi Gospićanin, koji naalost, trenutno nema posla, pa se snalazi, nekad na građevini, a danas servisira računala.
“Je, on ima 30 godina, ja 25, ali ja sam tei trideset kilograma. Ja sam jači na ruku, a on je u svom ultimate fightu bolji od mene, on ima svoj klub, ja imam svoj. Imao je 120 kilograma jedno vrijeme, ali sad se pokuava spustit’ u kategoriju do 110 da se nas dva ne moramo susretat'”.
Kada biste se borili deset partija zaredom, tko bi pobijedio?
“Ee, tu bi on mene dobio, nakon pet est puta ja gubim snagu. On je izdrljiviji, ali u prvih pet est borbi on nema anse uopće”, smije se lički div.
Jedina dva poraza na natjecanjima doivio je jo kao mladac.
“Je, bilo je to na seoskim olimpijadama, gdje natjecanje nema veze s pravilima i to se dogodilo kada sam imao 17, 18 godina. Danas kad treniram, puno me je tee pobijediti”.
“Ljudi misle da tu i nema treninga, dosta njih me je pitalo kako se trenira. Vjebe su specifične, baziraju se na cijelom gornjem dijelu tijela, pogotovo podlaktici i aci, na jačanju tetiva. Počinje se zagrijavanjem i istezanjem pa se prelazi na specifične vjebe simulacija borbe i učenje tehnike. Najbitniji je sam rad na stolu i spariranje, to je nezamjenjivo. Svi smo mi počeli od nule, traili vjebe na internetu, nije prije bilo nikakvog kluba gdje bi mogli učiti. Zapravo izmiljamo sprave, ima i dosta vjebi iz bejzbola, pa ne znam znate li za pinch gripere, oni diu velike kilae stiskom prstiju, kombinira se sve to bi bilo dobro za obaranje ruke, utezi, penjanje po gredi…”, nabraja Maić.
Koliko je presudna snaga i masa, a koliko bitna tehnika?
“Normalno da ti fizičke predispozicije daju prednost, ali zapravo je sve u treningu. Ako ne zna tehniku moe biti jak koliko hoće i moe te svatko iskusan pobijediti. Ne radi se tu samo o radu zglobom ruke, već o radu cijelog tijela, to je cijela jedna filozofija, a zapravo je najbitniji sklad mentalnog i fizičkog, kao i u svakom sportu”.
“Moe doći do loma ruke, nadlaktica je najčeći lom i istezanje tetiva, ali nema tu neke agresije, to nije sport u kojem se tuče”
Ovo je novi sport, kako u Hrvatskoj tako i u svijetu, koliko se ljudi kod nas bavi obaranjem ruke?
“Gledajte, to je sve jo u povojima. Ja sam s treninzima krenuo aktivno prije tri mjeseca jer nismo imali prostor za treniranje, sve je to prije bilo po garaama i slično. Sad nam je grad odobrio dvoranu i nas tri kluba tu treniramo, uključujući i klub mog brata. Bio sam i ja na par natjecanja u ultimate fightu al sam sada s tim prestao. Obično brat i ja budemo u prva tri mjesta”, smije se za kraj Antonio.
Izvor: net.hr