Novo predavanje sportske psihologije govorilo je o tome kako se sportaši smiju, a kako ne ponašati.
Kako se kalendarska godina bliži kraju tako i naši zacrtani planovi. Kada govorimo o predavanjima sportske psihologije virus COVID-19 nije pretjerano utjecao na plan i program održavanja.
Predzadnju radionicu u 2020. godini na temu (Ne) sportsko ponašanje sportski i dječji psiholog Vesna Hude održala je našim dječacima i djevojčicama (2005. – 2011. godište) podijeljenima u četiri grupe u Kulturno informativnom centru u Gospiću u utorak, 10. studenog 2020. godine.
Više o radionici:
Sport u sebi posjeduje ogroman odgojni potencijal što se može iskoristiti u svrhu pozitivnog utjecaja na cjelokupni razvoj i formiranje ličnosti mladih, ovisno o tome kako ga vode odrasli i koje ciljeve naglašavaju, prepoznaju li u njemu moćno odgojno sredstvo ili smatraju da su pobjeda i rezultat jedina mjerila njegove uspješnosti. Postoje dvije vrste ciljeva: ciljna usmjerenost prema zadatku i usavršavanju sportskih vještina te ciljna usmjerenost prema rezultatu.
Uloga i odgovornost trenera i roditelja u sportskom i psihološkom razvoju mladih sportaša je ogromna. Važno je odrediti optimalnu podršku, te izbjegavati preveliki pritisak ili potpunu ravnodušnost. Trener odgaja djecu kao sportaše, ali i kao cjelovite osobe. Pritom se stvara dubok odnos trenera i sportaša.
Treneri usklađuju sportske programe i natjecanja s uzrastom i nivoom sposobnosti sportaša, kreiraju pozitivnu atmosferu za učenje, ne samo sportske tehnike i taktike, već i drugih životno vrijednih vještina. Sportaše uče timskom radu i suradnji, poštovanju, toleranciji i razumijevanju razlika. Uče ih da poštuju sport sam po sebi, pravila igre, protivnike, suce, navijače i ostale. Uspjeh nije samo pobjeda, već ulaganje maksimalnog truda i svaki osobni napredak, fer igra, dostojanstveno ponašanje u pobjedi i porazu. Sportaši pobjedu koriste da bi postavili još viši standard kojeg će daljnjim upornim radom i zalaganjem dostizati, a poraz koriste da bi uočili vlastite nedostatke i spremno prionuli na dodatni rad.
Na žalost, rezultati nekih istraživanja pokazuju kako je i nesportsko ponašanje zastupljeno u svim sportovima, na svim razinama, od rekreacijskog do profesionalnog sporta u obliku verbalnog i fizičkog nasilja, kao i tolerancije različitih oblika nesportskih ponašanja u sportu. Važno je razlikovati agresivna ponašanja od tzv. asertivnih ponašanja koja se odnose na čvrstu i odlučnu, borbenu igru u okviru koje se sportaš koristi dozvoljenim sredstvima i nema namjeru povrijediti protivničke igrače. Važno je da treneri i roditelji ne odobravaju nesportska ponašanja sportaša i na taj način doprinesu da se djeca i mladi u sportu osjećaju sigurno, uspješno, da njihova sportska iskustva budu pozitivna, samopoštovanje visoko, a orijentacija na postignuće snažno razvijena.